Karta gradaFacebook stranicaNovosti RSSSitemapKontakt
Antička Salona


Projekt nove bazilike na Gospinu otoku

 

 

O novoj bazilici na Gospinu otoku govori arhitekt Viktor Vrečko, voditelj tima koji je izradio prvonagrađeni projekt

Crkva treba jezikom današnjice prenositi vječnu poruku vjere

Projektiranje nove solinske bazilike zahtijevalo je stvaranje sinteze najmanje triju elemenata: povijesnoga značaja Gospina otoka, oblikovanja pravoga liturgijskoga prostora i oblikovanja bazilike u duhu moderne arhitekture. Projekt je zahtijevao skladno prožimanje svih triju elemenata, što je izuzetno teško. Zbog toga sam smatrao da treba okupiti tim suradnika iz raznih struka i profesija da bismo mogli ponuditi u svakome pogledu kvalitetno rješenje. Na projektu je radilo otprilike dvadesetak stručnjaka. Njihov je doprinos vidljiv u svakome detalju. Posebno želim izdvojiti moga prvoga suradnika dr. Ivicu Žižića, splitskoga svećenika i liturgičara. Naš je projekt plod dijaloga. Bliska suradnja između arhitekta i liturgičara novost je u Hrvatskoj

 

Blizina rukavca Jadra i cjelina Gospina svetišta nadahnuli su čitav projekt. Osim same bazilike, ovaj projekt nudi kompletno rješenje uređenja sjeveroistočnoga dijela Svetišta. Nad cijelim prostorom aule i prezbiterija nadstire se drveni svod, koji će odavati atmosferu topline U čitavoj bazilici posebna je pozornost dana svjetlu. Niz vertikalnih vitraža kao i krovnih prozora stvarat će posebno ozračje u unutrašnjosti. Zbog povijesnoga i vjerskoga značaja Gospina svetišta projektirana je posebna krstionica koja igrom svjetla i sjene stvara jedinstveno ozračje. Krovište je kao i pokrajni zidovi vrlo smireno s čistim linijama koje utječu u središte – ostaklenu kružnu kupolu iznad oltara. Nova solinska bazilika djelo je mladoga arhitekta Viktora Vrečka i njegovih suradnika. Viktor Vrečko rođen je 1972., diplomirao je arhitekturu u Münsteru. Partner je i suvlasnik arhitektonskoga studija VYONYX u Londonu

Liturgija se preslikava u arhitekturi

Nova bazilika pružit će solinskom svetištu, ali i našoj Nadbiskupiji, novo i posebno vjersko središte. Ona je čitavom svojom pojavom, bogatom simbolikom i ukorijenjenošću u tradiciju živo mjesto koje nas nosi u dodir s izvorom našega krsnoga prosvjetljenja. Moglo bi se reći da je ovo bazilika krštenja. S jedne strane je oplahuje Jadro, a s druge se strane uzdiže krstionica koja daje pečat čitavom prostoru. Bazilika je uronjena u igru svjetla i sjene što stvara posebnu atmosferu sabranosti i molitve. Željeli smo da bazilika ima monumentalni portal i dostojanstveni oltarni prostor. Bazilika je, vjerujem, i po svojoj suvremenosti svjedočanstvo životnosti i budućnosti naše mjesne Crkve.

Na pitanje kako se odvijalo projektiranje bazilike, odgovor je jednostavan - crkva nastaje iznutra. Kada se osluhnu simboli, ritam i forma liturgije, arhitektura dobiva nadahnuće i formu svetoga. Liturgija se preslikava u arhitekturi. Prva i temeljna faza projektiranja bila je razvijanje liturgijskoga koncepta. U liturgijskom konceptu nalazi se snaga ove bazilike.

dr.don Ivica Žižić

Antička Salona i starohrvatski Solin, na području od tek nekoliko četvornih kilometara, kroz razdoblje od desetak stoljeća brojili su čak osam bazilika. Ovaj impozantan broj svjedoči o rasprostranjenosti ranoga kršćanstva u Saloni, ali i o ukorijenjenosti kršćanstva u hrvatskome narodu. Teško je izdvojiti solinske bazilike klasificirajući ih pritom prema njihovoj važnosti. Međutim neizostavno je spomenuti baziliku na Manastirinama, nastalu nad grobom mučenika Dujma, bazilike na Kapljuču i Marusincu u kojima su pokopani drugi solinski mučenici, te posebno baziliku Urbanu, katedealu starokršćanske Salone. Gledajući pak na nacionalu povijest i razdoblje starohrvatskoga Solina, moguće je izdvojiti najmanje dvije bazilike od iznimne važnosti za hrvatski narod i kršćanstvo u Hrvata. Crkva sv. Petra i Mojsija, poznatija kao Šuplja crkva, krunidbena je bazilika kralja Zvonimira. Ostatke daleko najznačajnije bazilike za naš narod, one koju je podigla kraljica Helena u kojoj je i sama bila ukopana a koja je ujedno i krunidbena bazilika kralja Stjepana, kao u kolijevci na sigurnome čuva zemlja Gospina otoka. Nakon desetljeća želja promišljanja i razmatranja na tom istom Gospinu otoku iz hrvatskoga Jordana izronit će reprezentativna bazilika koja će na jedinstven način objediniti našu bogatu starokršćansku i starohrvatsku povijest u skladu s vremenom i prostorom u kojima se nalazi.

This div will be replaced

Nova solinska bazilika djelo je mladoga arhitekta Viktora Vrečka i njegovih suradnika. Viktor Vrečko rođen je 1972., diplomirao je arhitekturu u Münsteru. Partner je i suvlasnik arhitektonskoga studija VYONYX u Londonu. U dosadašnjem je iskustvu imao priliku projektirati crkve. Štoviše njegov je diplomski rad pod vodstvom mentora Klemensa Richtera – poznatoga njemačkog liturgičara – bila upravo jedna crkva. Sakralna je arhitektura tako odredila njegovu formaciju i ostala njegov trajni interes. Znakovito je da je ovaj mladi entuzijastični arhitekt, iza kojega stoji niz uspješnih projekata diljem svijeta, uložio izniman trud u projektiranje solinske bazilike postavivši je na svjetsku razinu, osobno tako pridonijevši svojevrstnome povratku na vjerske i nacionalne korijene Crkve u Hrvata. Sam poziv na natječaj za Vrečka je bio prava prilika da se ponovno bavi liturgijskim prostorom kao jednim od najsloženijih i ujedno naljepših arhitektonskih formi.

Govoreći o samoj odluci i početku projekta Vrečko ističe: - Na natječaj sam se prijavio na poziv nadbiskupa mons. Marina Barišića, kojemu ovom prigodom zahvaljujem na iskazanom povjerenju, kao i mojem prijatelju mr. don Robertu Čibariću. Tom prigodom upoznao sam se s opsegom i složenošću ovoga projekta. Već na prvi pogled shvatio sam da je vrlo izazovan i da u njega valja uložiti mnogo truda i znanja. Međutim, odlučio sam sudjelovati svjestan nacionalne i crkvene važnosti nove solinske bazilike.

Suradnja arhitekta i liturgičara

Liturgijska je arhitektura po svojoj naravi svojevrstan vrhunac graditeljskoga stvaralaštva. Stoga podliježe brojnim i kompleksnim kriterijima koje za svoju uspješnost neizostavno mora zadovoljiti. Pridodamo li ovome i činjenicu da je ovakva građevina, bazilikalnoga karaktera, zamišljena na prostoru koji je od iznimne važnosti za naš narod i njegovu vjeru, lako uviđamo težinu ali i veličinu ovoga projekta. - Projektiranje nove solinske bazilike zahtijevalo je stvaranje sinteze najmanje triju elemenata: povijesnoga značaja Gospina otoka, oblikovanja pravoga liturgijskoga prostora i oblikovanja bazilike u duhu moderne arhitekture. Projekt je zahtijevao skladno prožimanje svih triju elemenata, što je izuzetno teško. Zbog toga sam smatrao da treba okupiti tim suradnika iz raznih struka i profesija da bismo mogli ponuditi u svakome pogledu kvalitetno rješenje. Na projektu je radilo otprilike dvadesetak stručnjaka. Njihov je doprinos vidljiv u svakome detalju. Posebno želim izdvojiti moga prvoga suradnika dr. Ivicu Žižića, splitskoga svećenika i liturgičara. Naš je projekt plod dijaloga. Bliska suradnja između arhitekta i liturgičara novost je u Hrvatskoj. Solinska bazilika je i po tom pitanju inovativna. Vrlo sam ponosan što smo uspjeli definirati nove standarde sakralnoga graditeljstva u Hrvatskoj. Zapravo, ključni moment u projektu bila je suradnja s dr. Ivicom Žižićem. Gospin otok od povijesnoga je značaja za grad Solin i Hrvatsku zbog početaka pokrštenja Hrvata. Parafrazirajući papu Ivana Pavla Drugoga moglo bi se reći da na tom mjestu povijest ne šuti. Želio sam da ona bude vidljiva i opipljiva u novoj bazilici. Što se tiče liturgijskoga prostora, želio sam da i on bude spoj tradicije i suvremenosti. Zbog toga smo svako pojedino mjesto oblikovali poštujući tradiciju. Ali isto tako oplemenjivali smo ih novim interpretacijama i usklađivali sa sadašnjim potrebama liturgije. Izričaj suvremene arhitekture isto tako nije zapostavljen. Smatram da crkva danas treba jezikom današnjice prereći vječnu poruku vjere. Arhitektura je također pozvana da bude njezina nositeljica.

Novo lice Gospina otoka

Osim temeljnih načela kojima se trebalo voditi pri projektiranju nove bazilike, veliku je važnost trebalo dati i samome prostoru na kojemu će ona niknuti. Vizura Solina nažalost uništena je velikim brojem novogradnji koje guše i Salonu i rijeku Jadro, stoga je najava gradnje bazilike na Otoku dočekana skeptično. Naime na iznimno osjetljivome području Gospina otoka potrebno je smjestiti baziliku koja neće narušiti prostor, a ujedno će svojim skladom dati novu vizuru Solinu. - Prostor Gospina otoka izuzetno je mjesto. Parcela na kojoj će se graditi bazilika relativno je malo područje. Ipak blizina rukavca Jadra i cjelina Gospina svetišta nadahnuli su čitav projekt. Osim same bazilike, ovaj projekt nudi kompletno rješenje uređenja sjeveroistočnoga dijela Svetišta. Solin će naime, zajedno s bazilikom dobiti i trg, park Svetišta, trg pastoralnoga centra i novi pristup prema rukavcu Jadra. Kao što je bazilika živ prostor u sebi, tako je živa i u svojem okruženju. Bit će to prostor oblikovan na visini Svetišta, a svakome čovjeku pristupačan. Osim toga, funkcionalni pastoralni centar s velikom dvoranom uvučenom ispod same bazilike i prostorima za vjeronauk te župni ured, kao i župni dom, nadam se, ispunit će zahtjeve sve veće solinske župe i naravno biti prikladni za društvena i vjerska događanja, kao i za potrebe hodočasnika.

Bazilika – susret povijesti, arhitekture i liturgije

Suvremena je liturgijska arhitektura u stanovitoj krizi ponajprije zbog ignoriranja liturgijskih pravila pri projektiranju. Čest je slučaj da arhitekti za idejno rješenje nude crkve koje su oblikovane samo izvana, dok unutrašnjost potpuno zanemare ili njezino uređenje prepuste na volju investitoru. Zbog toga nastaje potpuni nesklad i rezultat je u najmanju ruku katastrofalan. Projektiranjem ove bazilike krenulo se u obrnutom smjeru. - Upravo tako. U vanjskome obliku bazilika ima jedinstvenu formu. Iznimno je važno naglasiti da ona proizlazi iz nutrine i da se svako pojedino liturgijsko mjesto odražava na vanjštini bazilike. Oslanja se na dvije vertikale – pročelnu i oltarnu. Ovo je rješenje izabrano jer je solinsko prasvetište bilo i jest mjesto pristupa i slavlja vjere. Zvonik je smješten u pokrajni pročelni zid. Bazilika je smještena uzduž rukavca Jadra. Na neki način kao da se izdiže iz Jadra. Blage, polukružne forme pokrajnih zidova sabiru se u krovištu, koje je izvedeno poput školjke. Školjka je općepoznato, simbol krštenja, ali i simbol hodočasnika. No, ona je i simbol ovoga dalmatinskoga podneblja. Krovište je kao i pokrajni zidovi vrlo smireno s čistim linijama koje utječu u središte – ostaklenu kružnu kupolu iznad oltara. Pročelna je fasada isprepletena ornamentalnim uzorkom sa starokršćanskih bazilika. Pročelja pokrajnih zidova također se oslanjaju na uzorke iz tradicije crkvenoga graditeljstva. Unutarnji oblik bazilike – s kojim smo zapravo započeli čitav projekt – oblikovano je slijedeći estetske i liturgijske principe. Prostrani prezbiterij s oltarom u sredini bit će prikladan za velika liturgijska slavlja, ali i za redovna slavlja u solinskoj župi. Osim toga, oltar i ambon stoje u čvrstoj svezi kao dva stola vjerničke zajednice. Želeći naglasiti jedinstvo između solinske bazilike i splitske katedrale, oblikovanje sedesa (katedre) nadahnuto je nadbiskupskom katedrom iz kora splitske prvostolnice. Bilo s ambona, bilo s katedre, a osobito s oltara, zajamčena je puna komunikacija s čitavim prostranim prostorom bazilike. Zbog provjere komunikativnosti u ovom projektu je napravljen detaljan oblik klupa. Središnji križni i okolni kružni procesijski prolazi, ocrtavaju jedinstvo bazilike i spontano ispisuju Kristov monogram. Zbog praktičnih razloga, ali i zbog liturgijske funkcije, zbor i orgulje su smješteni u desnoj pokrajnoj apsidi. Orgulje integrirane u sklop pokrajnoga zida, osim glazbene funkcije, daju karakter svečanosti bazilike. Nad cijelim prostorom aule i prezbiterija nadstire se drveni svod, koji će odavati atmosferu topline. Među posebnim liturgijskim mjestima treba izdvojiti svetohranište, smješteno u lijevom uvučenom prostoru iznad kojega se uzdiže vertikalni vitraž. Radi se o prostoru koji može služiti za euharistijsku pobožnost ili pak dnevnu misu. On stvara ozračje klanjanja i sabranosti.

Drugi vrlo važan prostor, koji gotovo daje pečat ovoj bazilici, je krstionica. Željeli smo zbog povijesnoga i vjerskoga značaja Gospina svetišta projektirati posebnu krstionicu. Ona je spoj kombinacija modernih oblikovnih elemenata i simbolike starokršćanske plastike. Čitava krstionica svojom igrom svjetla i sjene stvara posebno ozračje. Da bi sam krsni zdenac doista bio krsno vrelo, predviđeno je da se u njega dovede živa voda. Na taj će način odgovoriti potrebama bogoslužja, ali i omogućiti hodočasnicima da na tom mjestu mogu zahvaćati blagoslovljenu vodu. Osim toga, s desne strane, pri ulazu u baziliku nalazi se prostor ulaza u nadbiskupsku kriptu. Kripta diskretno komunicira s bazilikom kroz tri ostakljena kružna otvora. U čitavoj bazilici posebna je pozornost dana svjetlu. Niz vertikalnih vitraža kao i krovnih prozora stvarat će posebno ozračje u unutrašnjosti. A to bazilici daje posebnu sabranost, ali i vedrinu. U svakom pogledu bazilika iznutra diše u ritmu liturgije.

Današnje stanje liturgijske arhitekture

Iz navedenoga opisa bazilike proizlazi da je ona do u tančine u skladu s liturgijskim kriterijima. Uvjetno rečeno ona jamči istinsku liturgiju. Zbog sinkroniziranosti arhitekture i teologije koja ju određuje dajući joj jedinstveni pečat, ova će crkva dostojno nositi naziv nove bazilike u našem vjerskom i nacionalnom prasvetištu. U posljednje vrijeme mnoge crkvene novogradnje nailaze na oštre kritike javnosti, ali i same struke. Razlog tome treba zasigurno potražiti i u sterilnoj arhitekturi koja uopće ne pokušava dijalogizirati s teologijom, a o (ne)povezanosti teologije i arhitekture u takvim slučajevima suvišno je iti govoriti. Nazire li se rješenje ovih poteškoća?

- Crkveno graditeljstvo u Europi zasigurno je u opadanju, dok je kod nas u porastu. Nakon dugoga razdoblja zabrane javnoga djelovanja Crkve, pa tako i gradnje crkvi, došlo je doba slobode. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posljednjih petnaestak godina izgradilo se mnogo crkvi. U sektoru crkvene arhitekture trebalo bi napraviti pregled događaja i projekata da bismo mogli dati neku ocjenu. Crkva danas ima pravo i odgovornost graditi crkve. Ali ne može graditi bez arhitekata, bez adekvatnih projekata. Pitanje je što domaća arhitektura može ponuditi Crkvi, ima li dovoljno stručnjaka i je li spremna na suradnju poglavito s teolozima. Očevidno je da mnogi vjernici i crkveni ljudi nisu zadovoljni sa sadašnjim stanjem i da je potrebna nova kvaliteta. U Europi je stanje nešto drukčije nego kod nas. Gradi se manje crkava. Većinom se radi o prilagodbi starih. Ali projekti poznatih - Richarda Meiera, Renza Piana, Rafael Monea, te Marija Botte - govore o aktualnosti liturgijske arhitekture. Zapravo, crkva, unatoč zahtjevnosti, predstavlja najzanimljiviji arhitektonski projekt.

Prihvaćanje nove bazilike u javnosti

Sagledavši sve rečeno, izgleda kako je ovim idejnim rješenjem mnogo toga postignuto. U velikome su dobitku ponajprije hrvatski narod i sami Solinjani jer kolijevka našega vjerskog i nacionalnog života dobije reprezentativno središte, Nadbiskupija se uzdiže na višu razinu, koju i zaslužuje s obzirom na svoju tisućljetnu povijest, ali na dobitku su i svi projektanti budućih crkava koji u ovoj bazilici imaju primjer i vrelo ideja za izgradnju novih crkvi.

- Vjerujem da ovaj projekt govori sam od sebe. On je spoj tradicije i suvremenosti, povijesti i liturgije. Naravno, radi se o idejnom rješenju u kojem će određene preinake biti neizbježne. No, u cjelini projekt ima svoj čvrst identitet. Potrudili smo se stvoriti dinamičan i živ prostor u bazilici i u njezinu okruženju. Duboko vjerujem da će biti u javnosti dobro prihvaćen. Solin će, naime, dobiti novo i živo središte, a Nadbiskupija kompletno Svetište kakvo i zaslužuje ovo mjesto velikoga narodnoga i vjerskoga značaja. Ipak, najveći uspjeh i kompliment ovome projektu bit će kada obični ljudi prihvate baziliku i kada u njoj budu rado boravili, molili i slavili svoju vjeru.

Mario MATIJEVIĆ
Izvor: Solinska kronika

 

Pročitano 15446 puta Zadnja izmjena dana Ponedjeljak, 21 Siječanj 2013 23:01
Grad Solin - službene internet stranice - Stjepana Radića 42, 21 210 Solin, Hrvatska - OIB: 40642464411
solin@solin.hr