U samom sjeverozadnom dijelu grada smješten je Amfiteatar. Glasoviti danski arheolog i arhitekt, istraživač Salone Ejnar Dyggve misli da je izgrađen u II. stoljeću poslije Krista, za vrijeme jakog uspona Salone. Pretpostavlja se da je mogao primiti 18.000 gledatelja. S južne strane imao je tri kata, a sa sjeverne samo jedan, jer je gledalište naslonjeno na obranak brežuljka. Eliptičnog je oblika, dužine 126 a širine 102 metra, dok je sama arena duga 67 a široka 43 metra. Na sredini južnog gledališta bilo je istaknuto mjesto za gradske vlasti. Na istočnoj su strani “Porta Pompae” kroz koja su ulazile povorke gladijatora i njihovih pomoćnika. Slična su vrata i na zapadnoj strani. Uz istočna vrata bile su prostorije za životinje (carceses). Kako su bile zatvorene željeznim rešetkama, gledaoci su mogli vidjeti zvijeri i prije samih igara.
Podzemni hodnik vodio je iz centra arene do izvan amfiteatra s južne strane, a služio je vjerojatno za iznošenje ranjenih i mrtvih gladijatora. Ispod počasnih sjedala nađen je dio natpisa: “RP DONO DEDIT”, što pokazuje kako je gradu amfiteatar darovao neki bogati Salonitanac.
Za bizantsko-gotskih ratova amfiteatar je doživio preinake u obrambene svrhe. Nadživio je propast Salone, ali su ga srušili mletački stratezi u XVII. stoljeću, kako ne bi poslužio za zaklon Turcima.
U jednoj prostoriji jugoistočnog dijela amfiteatra otkriven je kršćanski oratorij, uređen vjerojatno u VI. stoljeću, nakon što je Justinijan zabranio gladijatorske borbe. Posvećen je svetom Asteriju i drugim mučenicima, koji su upravo u amfiteatru prolili svoju krv za kršćansku vjeru.