GOSPIN OTOK, kako neki drže (Dyggve), bio je prvo naselje Hrvata u ovom kraju. Na otoku, opkoljenom rukavcima rijeke Jadro, pretpostavlja se da su hrvatski knezovi utvrdili svoje stanove slično kao onamo iza Karpata: nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Kod iskapanja u dubini pod oltarom župne crkve ipak se naišlo na dosta širok rimski zid, što pokazuje da je tu i prije bilo stanovnika.
U X. stoljeću, na mjestu današnje crkve, hrvatska KRALJICA JELENA sagradila je dvije crkve: Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana. Splitski kroničar Toma Arciđakon kaže kako su se u predvorju crkve svetog Stjepana pokapali hrvatski kraljevi, a i više srednjovjekovnih dokumenata spominje ove dvije crkve.
Kad se počelo s radovima za izgradnju temelja zvonika današnje župne crkve, 1898. godine, naišlo se na neke stare temelje. Don Frane Bulić je nastavio iskapati i otkrio temelje čitave crkve, a u njezinu je predvorju pronašao nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u stotinjak komada. Očevidac don Lovre Katić taj događaj ovako opisuje: “Na žarkom kolovoškom suncu kopali su radnici, a djeca čuvši od don Frane da je tu pokopana neka kraljica, željno očekivala nekakva čudesa i upravo smetala radnicima zalazeći u rov. Među djecom bio sam i ja. Dne 28. kolovoza oko 11 sati nađena su prva slova slavnog natpisa hrvatske kraljice Jelene. Vrlo dobro se sjećam kako je don Frane držao ulomak kamena na kojem su se sačuvala tri slova HEL i razdragan tumačio nam da je to ime hrvatske kraljice.
Zvona su veselo zabrujala slaveći po našem dalmatinskom običaju i najavljujući da se nešto osobito dogodilo. Nigda nisu tako zaslavila osim kad su pozdravila Jelenu, dok je dolazila na posvećenje svojih zadužbina.” Od devedeset komadića don Frane Bulić je rekonstruirao tekst, koji uz Šišićeve inačice ovako glasi:
IN HOC TUMULO QUIESCIT HELENA FAMOSA QUE FUIT UXOR MIHAELI REGI MATERQUE STEPHANI REGIS HABENASQUE TENUIT REGNI. VIII. IDUS MENSIS OCTOBRIS OBIIT IN PACE. HIC ORDINATA FUIT ANNO AB INCARNATIONE DOMINI DCCCCLXXVI. INDICTIONE IV. CICLO LUNARI V. EPACTA XVII. CICLO SOLARI V. LUNA V. CURRENTE VI. ISTAQUE VIVENS FUIT REGNI MATER FIT PUPILORUM TUTORQUE VIDUARUM. ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS.

Na hrvatskom jeziku taj natpis glasi:
U OVOM GROBU POČIVA SLAVNA JELENA. ONA JE BILA ŽENA KRALJA MIHAJLA, A MAJKA KRALJA STJEPANA, I VLADALA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA SAHRANJENA 976. GODINE OD UTJELOVLJENA GOSPODNJEG 4. INDIKCIJE, 5. MJESEČEVOG CIKLA, 17. EPAKTE, 5. SUNČEVA CIKLA, 5. DANA KOJI PADA SA 6. ZA ŽIVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZAŠTITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ ČOVJEČE PA RECI: BOŽE, SMILUJ JOJ SE DUŠI.
Ostaci Jelenina sarkofaga nađeni su u predvorju (narteksu) trobrodne bazilike, koja je bila približno velika kao i današnja župna crkva. Po nekima crkvi su na pročelju bila prizidana jedan ili dva zvonika. Temelji te crkve su obilježeni sa sjeverne strane današnje crkve.
Na Otoku je bilo dosta brijesta, pa je narod ovu crkvu zvao i Gospa u Bristima, a vrelo zapadno od Crkve, čija se voda ne bi zamutila ni za najvećih kiše, nazvano je Gospin bunarić. Prije je u blizini bilo i nekoliko mlinica. Za narodnih vladara u ispravama se spominju i “kraljevi mlinari”, a mlinice su sve do prvog svjetskog rata bile svojevrsno bogatstvo.
Crkva svetog Stjepana sagrađena je gotovo paralelno s crkvom Blažene Djevice Marije. Njezini se temelji danas nalaze pod župnom crkvom. Svi se povjesničari u tome ne slažu pa se ove dvije crkve i zamjenjuju.

Ipak, ne čini se oboreno mišljenje arheologa i povjesničara don Lovre Katića, koji je doprinio otkrivanju ove crkve, našavši u arhivu splitske katedrale dokumenat iz XIV. stoljeća, na temelju kojeg je 1930. godine pristupio iskapanjima i otkrio jednobrodnu crkvu, veličine 18×6 metara, s velikim predvorjem, u kojoj se je našlo više hrvatskih grobova, ali su se u njima pokapali mrtvaci iz kasnijeg vremena.
Budući da su na tom mjestu bile građene dvije crkve poslije one Jelenine, što gradnje, što ukapanja, izbrisali su mnogo ostataka iz doba narodnih vladara. Doživjeli su ti grobovi sigurno haranje Tatara u XIII. stoljeću, koji ipak nisu srušili crkve, jer se ona Gospina spominje još za Mladena Šubića 1342. godine, a obje još postoje, prema spomenutom dokumentu, koncem XIV. stoljeća. Po svoj su ih prilici porušili Turci na početku XVI. stoljeća.Poslije odlaska Turaka na temeljima sv. Stjepana sagrađena je nova crkva Gospe od Otoka. To je svakako bilo prije 1670. godine, jer je u maticama solinsko-vranjičke župe zabilježeno kako je već te godine na 8. rujna krštenje obavljeno u crkvi Gospe od Otoka.
Ta je crkvica sagrađena, kao i ostale po Dalmatinskoj zagori poslije odlaska Turaka, sa zvonikom “na preslicu”. Izgorjela je 1875. godine, pa je nad njezinim temeljima sagrađena 1878. sadašnja župna crkva.
Ove dvije Jelenine crkve spadaju u red takozvanih dvojnih crkava, basilicae geminatae, poznatih i u našim stranama, a u srednjem vijeku posebice građenih od benediktinaca. Veća je uvijek posvećena Gospi, a manja nekom svecu. Tako je bilo i na Otoku. Po srednjovjekovnoj praksi kraljevi se pokapaju u onoj crkvi u kojoj se i krune, pa je vjerojatno prije Zvonimira crkva Gospe od Otoka bila i krunidbena bazilika. Narodna je tradicija sačuvala uspomenu da se u Solinu okrunilo sedam kraljeva.
