Sjeveroistočno od Gradine nalaze se ruševine ŠUPLJE CRKVE, krunidbene bazilike kralja Zvonimira. Na crtežu iz 1571. u zadarskom arhivu ova crkva još ima zvonik i zidove. Zato ju je narod i nazvao “šuplja crkva”. Dok je u jedanaestom stoljeću sigurno bila iznad razine rijeke, danas je pločnik crkve ispod razine Jadra. Taj je teren bio naplavan jer u blizini u Jadro utječe potok sv. Ilije, koji dolazi od Rižinica i nanosi mulj, te je podigao razinu rijeke i zasuo ostatke crkve.
Na tom su položaju stari kršćani sagradili crkvu i groblje. Hrvati su na temeljima starokršćanske podigli novu crkvu, dosada najveću starohrvatsku crkvu u ovom kraju, koja spada u red ranoromaničkih crkava XI. stoljeća. Imala je tri lađe, dužine 26,30 i širine 13,60 metara, međusobno odijeljenih sa po četiri stupa. Uz glavni imala je i dva pobočna oltara, a iznad glavnog oltara bila je pregrada s natpisom “Sveti Petre, primi dar časnog Mojsije, sluge tvoga”. Nazrijeva se da je crkva, kako je bio običaj u srednjem vijeku, bila posvećena dvama svecima, svetom Petru i Mojsiju. Na zapadnim vratima sagrađen je atrij, a s južne strane podignut zvonik, od kojega je ostalo nekoliko stepenica. U rimski sarkofag, položen u atrij za hrvatskog doba, vjerojatno je položena neka važna osoba, možda čak i kralj koji je bio posebno povezan s ovom crkvom.
Uz ovu crkvu bio je i benediktinski samostan. Opat samostana Urso bio je prijatelj kralja Zvonimira, koji je ovu crkvu izabrao za mjesto svoga krunjenja. Bilo je to 8. listopada 1076. godine, nedjelja. Tog se dana po zapadnom kalendaru slavi sv. Dimitrije, što je i krsno ime Zvonimirovo. Možda je uspomena na taj događaj i poznata skulptura koja prikazuje klanjanje vladaru koji sjedi na prijestolju, a nalazi se u splitskoj krstionici. U fragmentima reljefa pronađenih u “šupljoj crkvi” E. Dyggve vidi prikaz kralja Zvonimira kako poslije krunjenja prima poklonstvo svojih podanika.
Pročitano 19199 puta