U organizaciji Udruge Moje dijete danas je u Solinu obilježen Svjetski dan osoba s Downovim sindromom kojem su uz njihove članove, nazočili i štićenici samostana sv. Rafaela te solinski vrtićarci. Podršku ovoj inicijativi dali su i gradonačelnik Dalibor Ninčević te zamjenik gradonačelnika Ivica Rakušić.
Gradonačelnik je razdraganoj djeci pročitao priču “Moja prijateljica ima Downov sindrom” čija je poruka potaknuti bolje razumijevanje i prihvaćanje sve djece. Iako su različitih ponašanja, interesa i sposobnosti, osobe sa sindromom Down povezuje zajednička crta tople osobnosti – veselje, druželjubivost, iskrenost koji ostaju zapamćeni dugo nakon susreta.
“Koristim ovu priliku još jednom se zahvaliti Udruzi Moje dijete koja je pokrenula ovu inicijativu. Posebne zahvale ipak idu Marini, djevojci s Downovim sindromom bez čije podrške danas ne bih tako uspješno pročitao priču. Zahvaljujući Marini priča je dobila boje i pogled iz drugog kuta, a mi priliku za učenje i rast. Mogu sa sigurnošću reći kako će grad uvijek imati sluha i dati podršku za obilježavanja poput ovog”, poručio je gradonačelnik Ninčević.
Šarene čarapice, s kojima su članovi udruge ukrasili Mali Glorijet, na današnji dan samo podsjećaju koliko je različitost i prihvaćanje iste bitno za korak naprijed u pravom smjeru.
Cilj je skrenuti pozornost, osvijestiti i potaknuti bolje razumijevanje društva o Downovom sindromu. Namjera je omogućiti svoj djeci sa sindromom Down da u školama budu okruženi vršnjacima koji ih razumiju i prihvaćaju te im time kroz igru pružaju pozitivan poticaj razvoju. Također, želi se naglasiti i važnost zdravstvene i socijalne skrbi, posebno zato što, iako je sindrom Down neizlječiv, je moguće pravilnim i stručnim pristupom napraviti puno toga kako bi uz podršku sustava, roditelja i okoline, djeca razvila sve svoje moguće potencijale. Takav je pristup posebno važan i zato što odrasle osobe sa sindromom Down žele živjeti samostalno, sa svojim prijateljima, partnerima, imati posao, biti aktivni dio društva u kojem žive.
Da je tome tako, potvrdila je i Marina Kasalo, djevojka sa Downovim sindromom, inače članica Udruge Moje dijete već 13 godina. “Tamo provodim svoje slobodno vrijeme. Idem na kreativne i likovne radionice te na ostale aktivnosti koje mi udruga pruža. Idem i na fizikalne terapije. Radim u vrtiću Cvrčak već 6 godina. Imam predivne kolege i kolegice na poslu koji me prihvaćaju takvu kakva sam. Svako ih jutro pozdravim i volim im s puno ljubavi pokazati koliko oni meni znače. Ja bih sve napravila za njih”, priča Marina s oduševljenjem te koliko joj znači što ima posao i svoju plaću: “Zadovoljnija sam. Puno mi je ljepše biti okružena ljubavlju i ljudima s kojima provodim dragocjeno vrijeme. Osjećam se ispunjeno jer volim raditi ono što sam oduvijek htjela, biti samostalna i pomoći siromašnim ljudima.”
Incijativu je podržala i mama jednogodišnjeg Ante, najmlađeg člana Udruge Moje dijete. Istaknula je koliko je neizmjerno važno imati podršku sustava koja nažalost u većini slučajeva izostaje. Srećom, nakon učlanjenja u Udrugu Moje dijete, situacija se osjetno promijenila na bolje. Dobili su ono što im je nedostajalo od početka – osim terapija i radionica za Antu, od voditeljice Udruge, gospođe Ljubice Milković, dobili su i sve potrebne informacije te stručnu podršku koja im itekako pomaže i znači.
Prigodom današnjeg dana, za zabavni dio programa, bio je zadužen klaun Bumbo, na opće veselje velikih i malih.
Fotografije: Jakov Teklić