Heroji s Jadra na prijemu kod gradonačelnika

U prostorijama Gradske uprave često se organiziraju prijemi, bilo da se radi o uspješnim kulturnjacima, poduzetnicima ili pak sportašima. Međutim, današnji je odstupao od uobičajene prakse i izdvojio se kao primjer jednog od najneobičnijih prijema.

Naime, danas je gradonačelnik Dalibor Ninčević upriličio prijem za Josipa Sirića, Josipa Perišića, Matu Pajčića te sestre Mariju Simunić Ćukušić i Martinu Simunić Džale. Povod tome bio je njihov nesebični čin spašavanja Solinjanina od utapanja u rijeci Jadro kod Gašpine minice.

S nama su danas ljudi koji su svojim činom i djelom kojeg su napravili prije nekoliko dana objedinili najznačajnije, ali pomalo zaboravljene ili zanemarene karakteristike i ljudske osobine koje danas uglavnom susrećemo ili gledamo u filmovima ili negdje daleko u nekom imaginarnom svijetu. Te osobine su hrabrost, odlučnost, požrtvovnost, nesebičnost i pomaganje drugom, slabijem u nevolji i potrebi.

Zato sa velikim zadovoljstvom i dubokim osjećajem zahvalnosti pozdravljam naše heroje i to ne slučajne, što sam negdje ovih dana pročitao, i ne splitske ili solinske. Jer heroji su univerzalni i nisu uvjetovani ni ograničeni prostorom ili mjestom stanovanja. Vidjeli smo da je jedan iz Splita, drugi iz Blata na Cetini, treći iz Kaštela, a ovo se dogodilo u Solinu – započeo je svoje obraćanje gradonačelnik Ninčević mladim ljudima koji su prošlog petka brzom reakcijom spasili starijeg sugrađanina od utapanja.

Detalje događaja doznali smo iz prve ruke.

Splićanin Mate Pajčić ispričao je kako su radili u obližnjoj zgradi pored Gašpine mlinice kad su čuli Marijine povike da se čovjek utapa. Prvo su mislili da je riječ o šali, a onda su ugledali čovjeka u rijeci.

Odmah je reagirao Josip Perišić, skinuo se i skočio u rijeku te pokušao izvući čovjeka. Stariji gospodin je bio nemoćan i zbunjen te čvrsto držao vrećicu u kojoj su bile prazne boce i nije je htio pustiti. Uskočio je potom i Josip Sirić koji je pomogao dovući ga do ruba gdje su ga zajedno s Matom i Marijom izvukli na obalu. Spašavanje se završilo uspješno zahvaljujući timskom radu, ali i činjenici da su sestre Marija i Martina reagirale brzo i to čim su uočile muškarca u rijeci. Da nije bilo svih njih tko zna kako bi se sve završilo.

Preskočila sam zid vičući. U sekundama se sve dogodilo. Pridružio nam se gospodin iz Solina koji je donio ručnike i suhu odjeću te još jedan gospodin koji je otpratio barbu kući – ispričala je Marija.

Ona je istaknula kako su za nju dva Josipa koja su po hladnoći uskočila u rijeku uistinu najveći heroji. 

Svi jednog dana možemo biti gospodin koji se utapao i možemo trebati nečiju pomoć. Svi, dakle, trebamo biti jedan i drugi Josip – poručila je. 

Skromni momci smatraju da je ovo djelo za koje nije potrebno ovoliko medijske pompe, ali isto tako da je najvažnije da je čovjek živ i zdrav te da bi svi trebali u ovakvim situacijama napraviti isto, bez ikakvog razmišljanja.

Drago mi je što sam ih upoznao i dobio priliku zahvaliti im se što su bez trunke razmišljanja i zadrške, riskirajući svoj život i zdravlje, skočili u rijeku i spasili nečiji život. Iako im se za taj čin ne možemo dovoljno odužiti, osjećao sam potrebu u ime grada uručiti im skromnu novčanu nagradu, da se barem malo počaste u ovo blagdansko vrijeme. Više od skoka u rijeku i riskiranje vlastitog zdravlja nisu mogli napraviti. Za nas su pravi heroji – poručio je gradonačelnik.

Fotografije: Jakov Teklić

Scroll to Top Skip to content