IN MEMORIAM: BOGDAN ŽIŽIĆ (1934.-2021.)

Foto: Jakov Teklić

Tiho u 87. godini u Zagrebu preminuo je Bogdan Žižić, jedan od najznačajnijih hrvatskih filmskih redatelja i scenarista.

Bogdan Žižić je rođen 8. studenog 1934. u Solinu, a Klasičnu gimnaziju završio u Splitu, da bi 1957. diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu

Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova po djelima hrvatskih književnika od Milana Begovića, Đalskog i drugih te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti. Posljednjih godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku Vlado Gotovac – Moj slučaj, dokumentarni film o rušenju spomenika – Damnatio memoriae ili udar na sjećanje, te znanstveni film Palača sunca – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače. Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.

Bio je članom ocjenjivačkih žirija brojnih međunarodnih filmskih festivala: Atlanta, Bilbao, Oberhausen, Barcelona, Tampere, Lille, Trst … Nagrađivan je i brojnim, visokim i najvišim nagradama i priznanjima na međunarodnim filmskim festivalima: Oberhausen, Beograd, Krakow, Lille, Avellino, New York, Tampere, Atlanta, Bilbao, Barcelona, Sofija i dr. Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli, za filmove Kuća i Ne naginji se van.

Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, nagrade Oktavijan za film Goli otok. Dobitnik je i Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

U poznom razdoblju Žižić se istakao i kao pisac, objavio je knjige “Gorući grm: Alfred Pal – život i djelo”, “Josip Bepo Karaman i Split njegova doba”, a osobito je dobro prihvaćena knjiga memoara “Pješčana ura – sjećanja na Solin, Split, Pulu i Zagreb”.

Scroll to Top Skip to content