Posvećena novoizgrađena crkva Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je, u subotu 5. rujna, misu posvete novoizgrađene crkve Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. U koncelebraciji su bili predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, nadbiskup koadjutor i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, imenovani mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj hvarske biskupije mons. Petar Palić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, župnik Župe Gospe od Otoka don Ranko Vidović, župni vikar don Ivan Odrljin, dekani, župnici te ostali svećenici. Obredima posvete crkve ravnao je ceremonijar don Ivan Marić, uz asistenciju bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pjevao je župni zbor i Zbor bogoslova pod ravnanjem Danijele Petrušić. Za orguljama je bila Ivna Mandić.

Misi su nazočili: izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i župan Splitsko-dalmatinske županije gosp. Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i potpredsjednik Hrvatskog sabora gosp. Ante Sanader, gradonačelnik Solina gosp. Dalibor Ninčević, predsjednik Gradskog vijeća grada Solina gosp. Renato Prkić, zamjenik gradonačelnika Solina gosp. Ivica Rakušić, splitski gradonačelnik gosp. Andro Krstulović Opara, zamjenik splitskog gradonačelnika gosp. Nino Vela, glavni nadzorni inženjer gosp. Dalibor Kasalo sa suradnicima, predstavnici glavnog izvođača poduzeća Lavčević d.d., predstavnici svih drugih izvođača na ovom objektu te ostali uvaženi gosti.

Uvodni govor je održao generalni vikar mons. Miroslav Vidović. Pozdravivši uime nadbiskupa Barišića uvažene goste i nazočni vjernički puk, mons. Vidović je rekao: „Neizmjerna radost je biti večeras ovdje jer se nalazimo na mjestu čežnje tolikih naših predaka, na mjestu narodnog pokrštenja, na mjestu koje čuva povijest dobrih i pobožnih hrvatskih kraljeva i kraljica, na Gospinom Otoku gdje su hodočastili sveci od kojih ću istaknuti samo svetog Ivana Pavla II. i sv. Majku Tereziju iz Kalkute, čiji spomen upravo danas slavimo. Nalazimo se u crkvi koju smo dugo čekali, ne samo zadnjih sedam godina, već i gotovo čitavo stoljeće. Zato smatram da živimo povlaštene trenutke povijesti. Božja providnost i dobrota nas je smjestila u ovo vrijeme kako bismo svjedočili divnim djelima koja nam čini Svesilni“.

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji na čijem su pragu gosp. Joško Galić i gosp. Dalibor Kasalo predali nadbiskupu Barišiću završno izvješće o završetku radova i uporabnu dozvolu za pastoralni centar i novu crkvu. Zatim je župnik don Ranko Vidović otvorio vrata crkve. Nakon ulaska u crkvu mons. Barišić je blagoslovio vodu u krstionici, poškropivši njom narod u znak pokore i u spomen krštenja te stijene i oltar nove crkve.

Nakon što je župni vikar don Ivan Odrljin navijestio evanđelje, nadbiskup Bariš izrekao je prigodnu homiliju.

„’Ovo je dan što ga učini Gospodin!’ (Ps 118, 24). Okolnosti slavlja su posebne, ali opet smo radosni. ‘Zvonite, zvona Gospe od Otoka…!’. Ovo je dan koji smo dugo čekali. Pred više od 80 godina želja je bila da se na Gospinu Otoku, gdje je pobožna kraljica Jelena 976. godine dala podići prvu crkvu u Hrvata posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, sagradi nova i veća crkva. Na ovom svetom tlu Lijepe naše, na tlu naše kolijevke i krstionice, formiranja nacionalnog identiteta i rađanja radosti zbog pripadnosti Katoličkoj Crkvi, mjestu gdje smo započeli proslavu 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, konačno posvećujemo novoizgrađenu crkvu“, kazao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije, dodavši „da je ova crkva znak zahvalnosti za 14 stoljeća hrvatskog rodoslovlja te put i nada naše budućnosti“.

„Nova crkva za koju ćemo od Svete Stolice zatražiti naslov basilica minor, a već je tako nazivamo, nadilazi razinu Solina pa i Splitsko-makarske nadbiskupije. Sagrađena na najsvetijem tlu naše Domovine, u Prasvetištu Gospe od Otoka, simbol je nacionalnog identiteta i duhovnog zajedništva obitelji hrvatskog naroda. Kada je don Frane Bulić 1898. godine, ovdje na Gospinu Otoku, otkrio ploču kraljice Jelene i od stotinjak dijelova rekonstruirao njezin cjelovit tekst, zazvonila su sva zvona u Hrvatskoj. Uz radosni događaj posvete novoizgrađene crkve – neka i danas zazvone zvona Gospe od Otoka i sva zvona Lijepe naše“, nastavio je.

Istaknuvši „da se i mi danas prepoznajemo u biblijskom događaju posvete starozavjetnog hrama i radosti mudroga kralja Salomona“, nadbiskup je nadodao kako je Salomon svjestan da je Bog transcendentalan te kako se ne može zatvoriti u prostor i vrijeme. „No, poštujući ograničenost čovjeka, Bog nam dolazi ususret osobito na nekim mjestima koja nam više znače i zrače Njegovom svetošću. Ta posebna sveta mjesta u službi su osobe i zajednice“, naglasio je, ustvrdivši da Bog Otac u svojoj ljubavi sam gradi hram koji je mjesto Njegove prisutnosti susreta i dijaloga s čovjekom. „Taj hram utjelovljena je Riječ, Sin Božji koji radi nas ljudi i radi našega spasenja posta čovjekom – članom ljudske obitelji. S Njime i po Njemu Crkva je zajednica vjernika – tijelo Kristovo – i svatko od nas hram je Božji, mjesto susreta s Kristom te Njegovog boravka među nama“, poručio je mons. Barišić, rekavši kako nas na tu stvarnost upućuje Krist u današnjem evanđelju. (Usp. Mt, 12, 48. 50)

Nadbiskup je poručio da se s istinom o nama i našoj ljudskoj povijesti susrećemo čim stupimo na prag nove crkve, kazavši: „Pred nama se otvara pogled na cilj, smisao i konačnu viziju ostvarenosti života te povijesti ljudske obitelji. Naša bazilika bit će upravo posvećena obitelji – Svetoj Obitelji. Dakako, nazaretskoj, u kojoj se može prepoznati svaka naša obitelj, ali i onoj prema kojoj hodočastimo – obitelji nebeskog Jeruzalema: Presveta Obitelj novoga neba i nove zemlje gdje ćemo biti potpuno narod Božji, a on će biti Bog i Otac naš (Usp. Otk 21, 3). U nebeskom Jeruzalemu nema ni sunca ni mjeseca jer ga obasjava slava Božja. Sunce i mjesec na mozaiku u našoj crkvi prikazani su izvan nebeskog Jeruzalema. U Presvetoj Božjoj Obitelji: Oca, Sina i Duha Svetoga, dolazi do svoje punine dostojanstvo sinova i kćeri te svijest da smo svi braća i sestre. S jedne strane pozvani smo u zagrljaj smisla i svetosti Božje Obitelji, dok nas s druge strane zarobljava i ograničava besmisao i beznađe grijeha. O, kako nam je svima potrebno, u ozračju nove crkve, oslikane biblijskom poviješću spasenja, u tišini svoga srca iskreno i skrušeno pročitati svoje osobne, obiteljske i društvene odnose u dvjema dimenzijama našega života: grešnosti i svetosti – ljudske ograničenosti i božanske vječnosti. U biblijskim prizorima oslikanima na površini zidova najpoznatiji suvremeni kršćanski umjetnik, isusovac Marko Rupnik, uvodi nas u teološke i mistične, antropološke i egzistencijalne dubine našega života. U ocrtanim biblijskim događajima prepoznajemo sebe i svu stvarnost naših obitelji u izazovima, padovima i izgubljenostima, ali ipak u nadi i radosti spasenja. Grijeh praroditeljâ Adama i Eve poput pandemije proširio se i zahvaća njihovo potomstvo. Nisu u pitanju samo ovdje prikazani Kajin i Abel, nego se u njima prepoznajemo i svi mi i naši bližnji. U prikazu Edenskog vrta Eva miluje zmiju po glavi, povlađuje joj i tako u kušnji zlo pobjeđuje. Posljedica je to iskrivljene slike o Bogu kojega zmija predstavlja kao onoga koji ne želi dobro čovjeku. Lažna slika Boga Oca prikazana je u repu zmije slikom stisnute šake: simbolu sebičnosti, zloće, nasilja i zavisti!“.

Nastavljajući homiliju, mons Barišić je konstatirao da niječući Božju ljubav, koja je temelj i izvor svake druge ljubavi, čovjekova ljubav se pretvara u mržnju. „Upravo se to događa Adamu i Evi – nema zajedništva: jedno drugo optužuju i mrze“, naglasio je.

„Rodbinske i obiteljske odnose umjetnik je naročito prikazao u povijesti obitelji Josipa i njegove braće. Josip je svjestan da ga otac Jakov voli. Upravo svijest da je ljubljeni sin daje Josipu sigurnost i povjerenje u njegovu braću. Zavidna braća žele ga ukloniti te ga bacaju u dubok i suh bunar. Providnost ne napušta pravednika, zato pater Rupnik ne prikazuje Josipa na dnu bunara, nego kako stoji iznad dna“, protumačio je nadbiskup Barišić. Nastavljajući govor o životu sv. Josipa, mons. Barišić je pojasnio da je Josip brat koji oprašta, darujući svojoj braći ne samo materijalna dobra, nego i spoznaju da su braća zajedničkog oca. Ustvrdio je i da je lik pravednog Josipa proročki navještaj ljubljenog Očeva Sina kojeg će njegova braća i sestre razapeti i u grob baciti.

„A On postade Prvorođenac života, naš mir, naša nada, Spasitelj svoje braće. Ljubljeni smo i spašeni jer Bog Otac je Ljubav. On nije stisnuta šaka kojom nas dotiče, kako ga predstavlja zmija, nego ispružena i otvorena ruka svim ljudima u daru svoga Sina, novoga Josipa, našega brata i Spasitelja. Ruka je to probodena, ali i ruka koja pomiruje i oprašta, ruka izvora novih odnosa u životu obitelji, društva i svijeta, odnosa Boga Oca s nama i nas međusobno. Isus Krist, naš Josip i novi Mojsije, Prvorođenac konačne nebeske obitelji, čiji lik dominira u središtu apside, hrabri nas, sinove i kćeri Oca nebeskoga: ‘Ja sam u Ocu svom i vi u meni i ja u vama’ (Iv 14, 20). Ovoj proročkoj viziji ostvarenja ljudskog roda u zajedništvu Presvetog Trojstva te istine da smo već sada i ovdje sinovi i kćeri zajedničkog nam Oca, posvećujemo ovaj novi hram. Potpomognuti primjerom i zagovorom svete nazaretske Obitelji, svetoga Dujma čije su relikvije ugrađene u oltar, Solinskih mučenika, svih svetaca i blaženika hrvatskog naroda, osobito blaženog Alojzija Stepinca čije će relikvije također biti izložene na štovanje u ovoj crkvi, kao i svih svetaca i svetica sveopće crkve, živimo i hodimo u nadi ostvarenja sinovstva ljudske obitelji“, ustvrdio je mons. Barišić, dodavši da nova bazilika želi katehizirati i evangelizirati nove naraštaje hrvatskog naroda. Kazao je i kako je nova crkva učinkovit lijek za nadilaženje virusa individualizma, egoizma, relativizma, ravnodušnosti i podjela, poručivši: „Ozračje crkve prihvaća nas i posvješćuje nam da ne živimo samo za sebe, da nismo izgubljeni u svemiru, nego da pripadamo zemaljskoj i nebeskoj obitelji. Želi nas ohrabriti da nadvladamo sebičnost i podjele na svim razinama: braka i obitelji, društva i svijeta, jer svi na istoj lađi putujemo prema našoj nadi“.

„Majko Marijo, Gospe od Otoka! Ti, koja si najbolje slušala riječ Božju i vršila volju Očevu, budi nam vodič i tumač biblijske povijesti spasenja prikazane u našoj bazilici. Neka rodbinska svijest i povezanost s Isusom Kristom, tvojim Sinom, u našoj novoj crkvi Svete Obitelji, raste u osobnoj meditaciji, a osobito u nedjeljnim liturgijskim slavljima do svoje punine: obiteljskog zajedništva u kući Oca nebeskoga“, zaključio je nadbiskup Barišić.

Poslije homilije bogoslovi Domagoj Omrčen Milić i Klement Radosoljić otpjevali su Litanije svetih. Potom je nadbiskup Barišić izrekao posvetnu molitvu. Zatim je uslijedio obred pomazanja oltara i stijena crkve. Nadbiskup je izlio ulje krizme na sredinu oltara i na njegova četiri ugla. Potom je pomazao stijene crkve svetom krizmom, znamenujući četiri križa – prikladno raspoređena. Nakon obreda pomazanja, nadbiskup Barišić je stavio žar i tamjan u kadionicu, pokadivši oltar. Zatim su službenici prošli kroz crkvu, pokadivši narod i stijene. Potom je započeo obred rasvjetljenja oltara i crkve: bračni parovi župe prinijeli su oltarnik kojim se pokrije oltar te svijeće i cvijeće, a nadbiskup Barišić je župniku don Ranku Vidoviću predao upaljenu svijeću kojom je on pripalio svijeće kod oltara, a potom su upaljena i sva svjetla u prezbiteriju. Poslije toga obreda, uslijedilo je euharistijsko bogoslužje. Bračni parovi solinske župe prinijeli su na oltar darove za slavljenje Gospodnje žrtve. Nakon popričesne molitve, Presveti sakrament je u ophodu odnesen u svetohranište. Po dolasku do svetohraništa, nadbiskup je položio posudu u svetohranište čija su vrata ostala otvorena. Tada je stavio tamjan, kleknuo te pokadio Presveti sakrament. Nakon molitve u šutnji, službenik je zatvorio vrata svetohraništa, upalivši svjetiljku koja će trajno gorjeti pred Presvetim sakramentom.

Na kraju misnog slavlja održani su završni govori. Obraćajući se nazočnima, generalni vikar mons. Miroslav Vidović je iznio nekoliko podataka o gradnji crkve, kazavši: „Natječaj za idejni projekt nove crkve na Gospinom Otoku u Solinu proveden je 2009. godine. Od pristiglih radova kao najbolje rješenje izabran je projekt arhitekta Viktora Vrečka. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovio je 4. listopada 2013. gradilište i početak radova na gradnji nove crkve. Glavni projektant je Gordan Resan, a projektant konstrukcije Milan Crnogorac. Crkva je oblika elipse duga 45 metara, široka 34 metra te visoka od 12 do 17 metara. Autor idejnog rješenja je u suradnji s liturgičarem lijepo naglasio žarišna mjesta liturgije te pozicionirao oltar, ambon, sedes, svetohranište i krstionicu. Crkva je prozračna i nema stupova, a ispod oltara se nalazi kripta s grobnicama za splitsko-makarske nadbiskupe. Uz crkvu se nalazi moderni pastoralni centar s dva apartmana te vjeronaučnim dvoranama, stambenim prostorom za župnika, tehničkim blokom i popratnim prostorijama“. Zatim je zahvalio Viktoru Vrečku, Gordanu Resanu, Milanu Crnogorcu, Jošku Galiću i Nikoli Mediću te suradnicima poduzeća Lavčević d.d. koje je bilo glavni izvođač radova, kooperantima, podizvođačima, p. Marku Rupniku, gradu Solinu i Ispostavi Solin Splitsko-dalmatinske županije, Blaženku Bobanu, Daliboru Ninčeviću, Mariji Pero, glavnom nadzornom inženjeru Daliboru Kasalu, Anti Kovačeviću, Juraju Hrgi, suradniku nadbiskupije za građevinska pitanja Nevenu Matijeviću, suradniku za pravna pitanja Mati Tomislavu Perošu, don Jozi Gojsaliću, kancelaru don Ratomiru Vukorepi, bivšem predstojniku Građevinskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Jozi Lončaru i bivšem župniku don Vinku Sanaderu. Potom se posebnom zahvalnom obratio nadbiskupu Barišiću, rekavši: „Znamo koliko Vam je na srcu ovo Prasvetište Gospe od Otoka; znamo koliko ste željeli da se ispuni želja splitskih nadbiskupa i solinskog puka – da se izgradi ova crkva. Pod Vašim vodstvom i brigom, grad Solin i naša nadbiskupija nije dobila još jednu crkvu, već baziliku kakvu ovo najstarije hrvatsko svetište i zaslužuje“.

Zatim su mons. Barišić, mons. Puljić, mons. Kutleša, mons. Rogić, mons. Palić, župnik Vidović i kancelar Vukorepa potpisali bulu o posveti crkve.

Prisutnima se obratio i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić koji je, između ostalog, poručio: „Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo ‘Lijepom Našom’. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po ‘znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj’. Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja ‘hrvatskog proljeća’ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. ‘Devetgodišnji hod zahvalnosti’ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. godine, a nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad večeras razmišljamo o programu te velike devetnice (1976.-1984.), osjećamo se ponosnima i zahvalnima tadašnjim biskupima za taj hrabar čin u vrlo složenim okolnostima ondašnje komunističke vladavine“.

„Uz oltar, križ, svijeće, relikvije i Višeslavovu krstionicu te nazočnost poznatih svetaca i blaženika, mučenika i priznavalaca, evanđelista i ispovijedalaca u mozaicima ovoga hrama, iz daleke i nedavne prošlosti potiču nas i pozivaju upraviti svoj pogled prema Kristu, Svevladaru i Svedržitelju (Pantokratoru). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone, koja s ‘kaležom u obliku bukarice’ pjeva i kliče iz ovoga najstarijega Gospinoga Prasvetišta s apostolom Pavlom ‘zahvalnicu Bogu Ocu Gospodina našega Isus Krista koji je Glava Tijela, Crkve; Početak i Prvorođenac. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima’. Evo, i mi, izmireni Božjom Riječju i Tijelom Kristovim vraćamo se svojim dužnostima zadovoljni onim što smo čuli, vidjeli i osjetili. Osobito smo zahvalni domaćinu slavlja mons. Marinu Barišiću i njegovim vrijednim suradnicima za ovo vjersko i kulturno zdanje“, ustvrdio je mons. Puljić.

Potom je otpjevan himan „Tebe Boga hvalimo“. Prije blagoslova, mons. Barišić je zahvalio generalnom vikaru mons. Vidoviću istaknuvši „kako bez njega večerašnjeg blagoslova ne bi bilo“. Nakon blagoslova je otpjevana himna „Lijepa naša“.

Za teološko-umjetničko uređenje unutrašnjosti crkve zadužen je bio jedan od najboljih suvremenih sakralnih umjetnika, slikar i kipar o. Marko Rupnik. On je, sa svojim timom, na dio iza oltara postavio mozaik koji predstavlja nebeski Jeruzalem, a u čijem je središtu Krist. Također, na mozaiku su i: Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz. Lik bl. Alojzija Stepinca će biti u reljefu zajedno s blaženikovim moćima. Ostali zidovi crkve oslikani su najvažnijim događajima u povijesti spasenja. Na glavnom oltaru, s prednje strane, bit će križ u kojeg su ugrađene moći sv. Dujma. Pater Marko će se vratiti sljedeći mjesec u ovu crkvu kako bi dovršio mozaik na krstionici, svetohraništu i kapeli Božje riječi.

Splitsko-makarska nadbiskupija

Scroll to Top Skip to content