U Teatrinu Gradske knjižnice Solin 29. kolovoza upriličeno je predstavljanje zbirke poezije „Neposlušne riječi“ autorice Mirande Rubić Penović. O autorici i njezinoj zbirci govorile su profesorica hrvatskog jezika i književnosti Slavica Čilaš i književnica Nada Topić, a okupljene su na početku večeri pozdravili Tonći Ćićerić, ravnatelj Javne ustanove u kulturi „Zvonimir“ Solin u čijoj je nakladi izdana zbirka, te gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je tom prilikom pročitao jednu od autoričinih pjesama.
Miranda Rubić Penović u književnosti se pojavljuje početkom 90-tih kada objavljuje stihove u periodici i svoju prvu zbirku pjesama. Recezentica je, urednica i promotorica nekoliko pjesničkih zbirki, a tekstovima objavljenima u novoj knjizi „Neposlušne riječi“ nastavlja svjedočiti svoju potrebu za govorom, za jezikom, za riječima – kazala je Nada Topić dodajući kako se čitanjem pjesama i lirskih zapisa Mirande Rubić Penović stječe dojam da joj riječi prilaze, a ona je tu da ih složi, da se obrani, da svaku stavi na njoj pripadajuće mjesto.
S posebnom blagošću pjesnikinja piše o bliskim osobama fokusirajući se na njihovu osobnost. Pažljivo i sa zanimanjem zaustavlja se pred tuđim životima, nekada uživajući u nježnosti prizora, a nekada kritički progovarajući o vremenu koje briše tragove ljudskosti – kazala je Topić zaključujući kako su „Neposlušne riječi“ zbirka koja se čita kao osobno svjedočanstvo, poetski dnevnik jednog krhkog, ali snažnog i neponovljivog življenja.
Prema riječima Slavice Čilaš autorica je svojim najnovijim rukopisom pokazala da ima što reći i da zna reći, progovoriti iznutra, iz najskrivenijih djelova svoga bića, nepretenciozno, pjesnički znatiželjno, suosjećajno i na svoj originalni način.
Njezine pjesme se doimlju kao male priče, lirski ritmizirane, u različitim formama slobodnog stiha, pretežito intimnih i zavičajnih motiva. Sazrijevale su, vjerojatno, u jednom dužem životnom razdoblju, jer se dade iščitati da su nastajale u različitim životnim situacijama i emocionalnim stanjima – kazala je Čilaš ističući kako su „neposlušne riječi“ samo prividno neposlušne, one su pitke, bliske, blage, višeznačne u metaforama, simbolima, kontrastima, aluzijama…
Mirandine riječi nam pomažu da i mi otkrijemo moć pjesničke percepcije u sebi, da ne prolazimo mimo stvari, nego da dubina i širina njihova značenja proširi i naše vidike. Miranda je u svojoj invokaciji poželjela da joj budu ures. U ovako posloženom rukopisu one su to njoj i postale. Ako im otvorimo svoje srce, mogu to postati i nama – zaključila je Slavica Čilaš.
Okupljenima se obratila i sama autorica, otkrivajući kako su njezine pjesme nastajale puna dva desetljeća te u sebi nose mnoge proživljene trenutke i osobna previranja. Pravu buru emocija izazvala je njezina priča o ocu i majci te čitanje pjesama koje im je posvetila. Osim toga autorica je u svoju zbirku utkala i svoju djecu Zrinku i Filipa. Tako je Zrinka zaslužna za likovni pečat sadržan na koricama zbirke, dok se Filipova prisutnost očituje u pjesmi „Moj trokut“ objavljenoj na posljednjoj stranici knjige. Prema riječima autorice, riječ je o svojevrsnom testamentu kojeg ostavlja svojoj djeci s nadom da će i sami jednoga dana krenuti putevima umjetničkog i pjesničkog stvaralaštva.
U glazbenom dijelu večeri nastupio je tenor Saša Jakelić uz pijanističku pratnju maestra Vinka Urlića.
Marijana BATARELO-JELAVIĆ, Solinska kronika
Foto: Jakov Teklić