„Kako pomoći učenicima s teškoćama u čitanju – uzroci -dijagnostika – jezična prilagodba“ naziv je to predavanja i radionice održane u Teatrinu solinske Gradske knjižnice u organizaciji Udruge roditelja djece s poteškoćama u razvoju „Moje dijete“ Solin. Okupljene su kroz ovu izuzetno zanimljivu, ali i zahtjevnu temu vodile prof. logopedije Ivana Šabić i dipl. knjižničarka Marija Čelan Mijić koje već nekoliko godina rade na prilagodbi jezičnih sadržaja djeci s teškoćama u čitanju, odnosno disleksijom.
Procjenjuje se kako oko 10 posto populacije ima neki oblik disleksije, ali moje mišljenje je kako je ta brojka daleko veća – kazala je prof. Ivana Šabić koja od samog osnivanja djeluje u Udruzi „Moje dijete“ Solin, te svjedoči konstantnom porastu broja djece s teškoćama u čitanju.
Neki od uzroka teškoće čitanja su nedovoljna ovladanost jezičnim sastavnicama, poteškoće u fonološkoj svjesnosti i brzini obrade informacija, loše radno pamćenje te poteškoće u slušnoj i vizualnoj percepciji – kazala je prof. Šabić ističući kako učitelji razredne nastave i logopedi već u prvom i drugom razredu osnovne škole mogu prepoznati problem kod djeteta.
Jedan od prvih simptoma je takozvano zrcalno pisanje, odnosno sklonost pisanju naopako, koje bi trebalo prestati do trećeg razreda do kada bi dijete trebalo razviti automatizirano čitanje. Ukoliko se taj problem nastavi može se krenuti u postupak dijagnosticiranja. Naglasila bih kako postoje i određene pedagoške zapuštenosti koje moramo razlikovati od anatomskih poremećaja koje imaju djeca s disleksijom – naglasila je Šabić napominjući kako se disleksija u djece očituje na različite načine zbog čega je nužno svakom djetetu pristupati pojedinačno, a važan uvjet uspjeha terapije svakako je i simbioza roditelja, logopeda i učitelja.
Više je načina pružanja potpore i pomoći djetetu s teškoćama u čitanju, a jedan od njih je i prilagodba jezičnih sadržaja – kazala je knjižničarka Marija Čelan Mijić koja je zajedno s prof. Šabić sukladno propisanim smjernicama do sada prilagodila četiri lektire za osnovnu školu te udžbenike hrvatskog jezika od 5. do 8. razreda.
Riječ je o zahtjevnom zadatku jer informacije moraju biti kratke i jasne, dakle ne smije biti puno teksta. Pri tom se neke riječi sasvim izbacuju, a neke prilagođavaju. Osim toga na početak rečenice se stavljaju subjekt ili predikat radi lakšeg razumijevanja i vizualizacije. U svemu tome važno je poštivati kronološki slijed radnje i ono što je posebno teško, zadržati emocionalni doživljaj teksta – objasnila je Čelan Mijić dodajući kako postoje pravila i kod izrade informatičkoga teksta koja zahtijevaju određeni font i veličinu slova te dvostruki razmak.
Ono o čemu također moramo voditi računa je zaštita autorskih prava stoga bih se i ovom prilikom zahvalila autorima Božidaru Prosenjaku, Željki Horvat Vukelja i Jasminki Tihi Stepanić koji su nam dali dozvolu za prilagodbu njihovih djela – kazala je Čelan Mijić ističući kako su potrebe uistinu velike, ali je jako malo stručnjaka u Hrvatskoj koji se time bave.
Na kraju je svakako važno istaknuti kako disleksija nije nešto što nas određuje nego predstavlja poteškoću s kojom se uz puno truda može kvalitetno živjeti – poručile su predavačice koje su okupljenima ovom prilikom prezentirale i nekoliko praktičnih vježbi namijenjenih osobama s disleksijom.
Marijana BATARELO-JELAVIĆ, Solinska kronika
Fotografije: Jakov Teklić